Ove godine, zbog dugotrajnih jesenskih kiša, kao i bolesti, nismo imali vremena ubrati kupus. Ovo nam je ostalo u vrtu:
Kakve smo se nade samo nadali! Nismo to očistili – nije imalo smisla…
Isto se dogodilo i s repom, iako je ostalo puno više:
Ali uspjeli su požnjeti sve ostalo - krumpir, luk, mrkvu. Tako su nakon njih ostale ove prazne gredice:
Stoga se ne možemo pohvaliti žetvom ove godine ((( Pitam se je li netko imao sličnu situaciju.
Tužno je... Kad vidim takve gredice, uvijek se sjetim Nekrasovljeve pjesme "Nepožnjevena traka"
Kasna jesen. Vrane su odletjele.
Šuma je bila gola, polja prazna.
Samo jedna traka nije komprimirana,
Ona izaziva tužne misli.